Toni Meknamara: Velika
Uloge:
Mlađa Katarina/Natali: Doroteja Vuković
Starija Katarina: Minja Peković
Petar/Didi: Miloš Macura
Orlo: Dimitrije Dinić
Arhiepiskop/Plimptov: Srđan Sekulić
Hermes/Val: Igor Greksa
Marijal/Angelina: Aleksandra Belošević
Velementov/General: LJubiša Ristović
Autorski tim:
Režija, dramaturgija i izbor muzike: Momčilo Miljković
Scenski dizajn i dizajn plakata: Zoja Erdeljan
Asistentkinja za scenski dizajn: Zorana Rabrenović
Kostim: Marko Marosiuk
Dizajn svetla: Radomir Stamenković
Inspicijentkinja: Vesna Galešev
Sufler: Goran Grubišić
Premijera: 5. maj 2026.
Predstava traje 120 minuta.
Reč reditelja
Predstava Velika nije još jedna didaktička istorijska drama o Katarini Velikoj. Svako ko to očekuje, izaći će razočaran. Pisac ovog teksta dao je sebi slobodu i bezobrazluk da pretumba, iskrivi i potpuno promeni određene istorijske činjenice. Pokazao nam je da na te istorijske ličnosti treba da gledamo kao na obične ljude, sa istim problemima, mukama i sumnjama kao što su naše. To nam je dalo vetar u leđa da se u ovom procesu igramo i maštamo, ali i da se zapitamo da li se išta zaista promenilo? Danas, možda više nego pre, neki veliki ljudi koji vode ovaj svet, izgledaju kao deca koja se igraju olovnim vojnicima i čija igra svakog trenutka može da nas gurne u novu katastrofu od koje se nikada nećemo oporaviti. Za razliku od takvih velikih, naša junakinja je žena koja je spremna da se uhvati u koštac sa svom težinom koju nosi poziv vladara, kao i sa odgovornošću koja dolazi sa njim. Položaj žena u društvu se promenio, ali je suština ostala ista. Katarina Velika je primer žene koja je u osamnaestom veku pokrenula promene kakve bi retko kojoj ženi danas bile dozvoljene, uprkos tome što možemo reći da su prava žena danas na mnogo višem nivou. Duboko verujem da je komedija žanr koji se olako shvata i potcenjuje, a zapravo ima moć da na lakši način prenese bitne poruke i obradi teške teme, ukoliko joj pristupimo na pravi način.
Biografija autora
Toni Meknamara je pozorišni, filmski i televizijski reditelj i scenarista.
Njegova prva drama, „Kafe late klinac“ (The Café Latte Kid, 1995) nominovana je za Premijer književnu nagradu Novog južnog Velsa u Australiji (NSW Premier Literary Awards) i naredne godine je izvođena u okviru glavnog programa Sidnejske pozorišne trupe. Godine 2003. režirao je filmsku adaptaciju svoje predstave „Bes u Plasid Lejku“ (The Rage in Placid Lake).
Ostala Tonijeva pozorišna dela su „Princip Džona Vejna“ (The John Wayne Principle), „Regrut“ (The Recruit), „Mala šansa za sreću“ (The Unlikely Prospect of Happiness), „Davati i uzimati“ (The Give and Take), „Devica Mim“ (The Virgin Mim) i „Velika“ (The Great). Televizijski radovi uključuju „Ljubav na moj način“ (Love My Way) i „Naš tajni život“ (The Secret Life of Us), koji su nagrađeni Godišnjom nagradom australijskog udruženja scenarista (AWGIE), kao i „Bes u Plasid Lejku“ (The Rage in Placid Lake). U Velikoj Britaniji, Toni je napisao seriju „Pokretne tapete“ (Moving Wallpaper) godine 2008. za produkcijsku kuću Kudos.
Godine 2015. Toni je režirao drugi dugometražni film, komičnu dramu „Ešbi“ (Ashby), u kojoj su glavne uloge tumačili Miki Rurk, Sara Silverman i Ema Roberts.
Godine 2018. pobrao je pohvale kritičara za rad na istorijskoj komičnoj drami „Miljenica“ (The Favourite). Nakon toga, adaptirao je „Veliku“ napisavši scenario za istoimenu TV seriju o životu Katarine Velike, sa El Fening i Nikolasom Holtom u glavnim ulogama, koja je 2020. premijerno prikazana na platformi Hulu.