Starac Milija / Borislav Mihajlović Mihiz: Banović Strahinja
BANOVIĆ STRAHINJA / BÁNOVITY SZTRAHINYA
pozorišna junačka balada
Adaptacija i režija: Mirko Radonjić k.g.
Dramaturgija: Rozi B. Brešćanski
Scena i svetlo: Mirko Radonjić k.g.
Kostim: Lina Leković k.g.
Muzika: Ervin Palfi
Asistentkinja reditelja: Valeria Kočiš
Inspicijent: Edina Kulhanek
Igraju:
Ervin Palfi
Hermina G. Erdelji
Dina Dedović Tomić
Tamaš Hajdu
Arpad Černik
Čaba Ralbovski
Akoš Njari
Dramski tekst je prevela Rozi Brešćanski B., dok je za epsku pesmu koriščen prevod Ištvana Aga. Tekst predstave u sebe uključuje i odlomak iz pogovora knjige “Homer, Ilijada” Alesandra Barika.
Šef scene: Goran Mačković; majstor tona: Mikloš Matlari; majstor svetla: Dejan Kovačević; rekviziter: Darko Čović; dežurni dekorater: Mirsad Kulašić; garderoberke: Aniko Palković i Magdalena Goliat; šminker/frizer: Mila Kujundžić; izrada dekora i rekvizite: Dušan Pilipović, Robert Sebenji, Tibor Takač – Faki; izrada kostima: Magdolna Čaki, Gordana Milunović, Andraš Farkaš.
Netko bješe (Strahiniću bane)
"Banović Strahinja", kako je Vuk naslovio pjesmu o banu Strahiniću, jedan je od dragulja narodne usmene književnosti i usamljen primjer da centar epskog pripovijedanja ne zauzima događaj, već junak.
U centru naše predstave je pripovijedanje, odnosno pjevanje sâmo. Epska pjesma je povod da u pozorištu potražimo iskre iz ognjištā oko kojih smo se nekada okupljali i slušali priče koje su uspostavljale, ali i propitivale, velike narative na kojima su formirane naše zajednice.
Motiv nipošto nije žudnja za velikim narativom. Savremenost nas iznova uči da su upravo veliki narativi najčešći izgovor za upotrebu sile. Naša želja je da u fragmentima Milijine pjesme i Mihizove drame pronađemo male, ljudske priče unutar jednog mitskog narativa.
Jer nam je danas više nego ikad potreban "netko" ko će ethos staviti ispred sile.
Mirko Radonjić
